mp-facebook2 youtube
Baner
Baner
Jezera – oaza mira prekrasnog Murtera
Četvrtak, 12 Srpanj 2012 12:56
Jezera_thmbJezera su smještena na jugoistočnoj strani otoka Murtera, uvučena u zaljev u obliku potkove, s pogledom na more u smjeru Vodica i Šibenika. Dolazeći u Jezera (prvi put) mislili smo, iskreno, da je riječ o tipičnom malom nerazvijenom i ne odviše zanimljivom jadranskom mjestašcu. Kad ono – iznenađenje na iznenađenje!

Već po dolasku – prvo. Očekivali smo podosta „lokalne" vožnje od silaska s autoceste Dalmatine, međutim nakon svega 13 minuta stigli smo u Tisno, do mosta preko kojeg se prelazi s kopna na otok. E sad, koliko do Jezera? Ma ništa! Nakon prvog zavoja uzbrdo, nakon svega dvije minute vožnje – skretanje lijevo za Jezera. Već!? Javili smo svojima doma da smo stigli, bili su šokirani još više od nas; od Varaždina do Jezera na otoku Murteru za svega četiri sata, uključujući dva kraća stajanja. Sjajno!

Drugo iznenađenje – smještaj! Znali smo da gospodin Rožić i njegov Donatex posjeduju zgodne Apartmane Školjka, nismo ih bez razloga i ranije promovirali, ali – takvi aduti, takva pozicija! Dvije susjedne kuće sa zajedničkim dvorištem, usred kojeg je prirodna sjenica s pravim, autentičnim kamenim stolom, odmah do toga i nezaobilazni veliki roštilj, jamstvo su odličnih zabava za vas, članove obitelji, za prijatelje... To je najveća prednost, Apartmani Školjka mogu primiti i društvo od 20-ak osoba, a znate da je to već „kritična masa" za mogućnost spontane fešte u svakom trenutku... I sad, nije to sve; drugi je veliki adut pozicija apartmana – 50 metara od rive, 50 metara od prvog kafića, 50 metara od voćarne ili pekare! Može li bolje!?

Samo je do plaže nešto više hoda (ali hoda, ne treba vam auto), međutim i tu stižu dvije velike prednosti. Prva, nema za našu obalu karakterističnih „uspona i padova" pa da se – umorni od višesatnog boravka na plaži – morate penjati dva ili tri kilometra do apartmana koji se nalazi „u idili kamenoga krša". Ne; tek laganih 10-ak minuta hoda uz obalu, uz marinu i odmah nakon toga evo i plaže. Ako ste s djecom, ne možete promašiti – prekrasna šljunčana plaža i još ugodnija borova šumica uz nju savršena su ponuda za posve bezbrižni odmor u kojem jednako uživaju i veliki i mali.

Treće ugodno iznenađenje, a po značaju definitivno prvo su – ljudi. Čuli smo (pa čak i još uvijek čujemo) da su mještani ovakvih manjih otočkih mjesta pa tako i Jezera dosta – zatvoreni. Zatvoreni!? Ne znam za druge, ali mi iz Jezera nosimo dijametralno suprotne impresije. Nismo još bili pola sata na otoku, a već je nastupilo prvo poznanstvo. Inicirano od – mještana. Sjeli smo na ručak na terasu restorana Makina...

- Profesionalno ili amaterski? – upitao me konobar neposredno nakon što smo izrecitirali narudžbu.

Nisam čak ni prve sekunde shvatio što pita, da bih podignuvši pogled uhvatio njegov koji pada na fotoaparat Sony H5 odložen na stolu pored mene.

- Ah to... Pa recimo pola-pola... – odgovorio sam.

- Ja se također bavim fotografijom, onako, amaterski. Ako hoćete, možete pogledati unutra na displayu...

Kasnije, kad sam i doista zavirio u unutrašnjost restorana da bih razgledao, ne uređenost interijera kao obično već ekran računala na kojem su se vrtjeli foto slajdovi, promrmljao sam onako za sebe „Amaterski!? Ako je ovo amaterski, onda...". Naime, nakon 12 godina rada u medijima i susretanja s doista odličnim pa i onim manje dobrim fotografima, nakon PR kampanja koje sam između ostalih projekata odradio i za sjajnu fotomonografiju „Croatia" hrvatsko-američkog (danas nažalost preminulog) fotografa Marija Novaka, utvaram da ponešto o fotografiji znam. I mogu slobodno reći da Neven Jović, a tako je ime ovom konobaru kojem je fotografija hobi (kako bi on rekao) odnosno fotografu kojem je ugostiteljstvo hobi (tako bih ja to rekao), spada – pa mogu slobodno reći – u TOP 5 autora koje sam u svojoj medijskoj karijeri susretao... Pa opet, definitivno spada i u TOP 5 konobara koje sam u životu susretao...

- Nevene – rekao sam mu uz stisak ruke kad smo se i službeno upoznali nakon 15-20 minuta „ćakulanja" na temu fotografija (srećom pa smo u restoran upali baš u vrijeme kad nije bilo gužve) – moram priznati da već jako dugo nisam sjedio za stolom restorana u kojem me posluživao tako ugodan, ležerno i prirodno nasmiješen konobar, nenametljiv a opet obziran, s pravim gastro savjetom u datom trenutku... Svaka čast, pravi ste profesionalac u svojem poslu. Ali, moram Vam priznati, to ste i kao fotograf, oduševili ste me svojim uratcima, svojim izborom kadrova, okom za detalje...

Zahvalio je, naravno, a ja sam mu poručio da bismo vrlo rado uspostavili neki oblik suradnje pa da pokoja fotografija Nevena Jovića završi i na portalu Moja Putovanja. Dakako, nije to bio naš jedini susret tih dana u Jezerima, još smo pokoji puta navratili u Makinu baš zahvaljujući njemu (gazda, čuvajte ovog djelatnika! smile), a Nevena ćemo definitivno pratiti još na našem portalu. Da vam ne bismo objašnjavali u prazno zašto, uvjerite se i sami u kvalitetu fotki na njegovom foto-portfelju...

Eto, toliko o „zatvorenosti" Jezerana. Pa dobro, mislili smo, možda je Neven „iznimka koja potvrđuje pravilo", ali baš ništa drugačije nije bilo ni kad bismo sjeli u kafić s wirelessom Red Carpet (kladim se da ovaj kafić proda dvostruko više kava od ostalih u mjestu), kad bismo ušli u gore spomenute pekaru ili voćarnu, a da ne govorim o kasnijim susretima, bilo s „običnim" žiteljima ili s turističkim djelatnicima. Kad sam navratio u Turističku zajednicu Jezera, direktor iste Nenad Milin u par mi je minuta „sasuo" brojne zanimljivosti o mjestu, kulturnoj tradiciji, manifestacijama. Da bih potom navratio i „iza kantuna" u turističku agenciju Bisage, iz koje nisam izlazio – 20 minuta! Direktorica Dragana Pirjak multiplicirala je Nenadovu priču, saznao sam toliko toga o autentičnim suvenirima mjesta (od kojih su neki i visoko nagrađeni, o čemu ćemo također pisati na ovom portalu), o samom imenu mjesta, imenu agencije, ponudi... Zatvoreni? Ne, definitivno nismo tog dojma...

Jezera i tri aduta? Ma kakvi, apsolutno ih ima više. Od ranojutarnje kave na rivi (koju je Slobodna Dalmacija proglasila i najljepšom u izboru čitatelja, u konkurenciji čak 27 riva), preko predivne marine, već opisane plaže (ta je nama bila najlakše dostupna, s obzirom na 19-mjesečnog klinca išli smo „linijom manjeg otpora", iako smo čuli bajke i bajke o drugim, malo udaljenijim plažama), do večernjih šetnji ili guštanja na brojnim (a opet ne prebrojnim ili pretrpanim) terasama jezerskih ugostiteljskih objekata. Ne, nema ovdje ludih klupskih noći i partijanja do zore, međutim tražite li mir garniran tek tipičnom dalmatinskom pismom, tražite li prave mirise (i okuse) Mediterana, tražite li pravi ležerni odmor od bučne i užurbane svakodnevice, Jezera su fantastičan izbor. A opet, blizina svega, recimo živih noći Vodica udaljenih tek 15 kilometara, velikoga grada (Šibenika), atraktivnih i hvaljenih destinacija (Kornati, slapovi Krke, Skradinski buk, Vransko jezero...) otvara toliko mogućnosti... Mi smo uglavnom, malo je reći – oduševljeni!

Nenad Kovačić